subota, 30.06.2012.

Sjećanja...

Nisam znala da povratak na blog.hr može izazvati tolike emocije. Nisam mislila da ću se sjećati lozinke, ali eto, ipak jesam. Ne znam. Sve mi je ovo čudno. Kad se pogledam sada i kad se sjetim sebe prije 3 godine shvatim da nisam ista osoba. Kako bih i mogla biti? Sve ovo je tako lijepo i slatko, pisati post nakon dvije godine. Ali nekako teško izvlačim prave riječi. Možda jer sam se odviknula. Možda jer nemam ništa za reći. Ili je pak previše toga pa ne znam odakle bih počela? Ništa. Drago mi je da sam posjetila svoju stranicu na kojoj sam nekada svaki drugi dan objavljivala svoje misli i događaje koje su dragi mi ljudi čitali i redovito me posjećivali. Hvala Vam na svim onim lijepim riječima i savjetima. Uopće se ne sjećam kako je sve to nestalo. Danas, kao da nije ni postojalo. No, kao što rekoh. Slatko je to sve bilo. Doći ovdje uvijek mi je veliko zadovoljstvo i znam da sam uvijek dobrodošla. Htjela bih stupiti u kontakt s osobama čije sam blogove čitala. Sjećam se da su bili divni, posebni nekako.

I've been believing in something so distant
As if I was human
And I've been denying this feeling of hopelessness
In me, in me..


00:05 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.